Deset vrsta oblaka
Pretvorbom vodene pare stvaraju se mikroskopski sitne vodene kapljice i ledeni kristalići. Zračni prostor u kojem su se pojavile brojne kapljice ili kristalići gubi prozirnost, a obasjan odozgor ili sa strane postaje bijel, siv ili taman, ovisno o tome otkud dolazi svjetlo, kolika mu je debljina i koliko elemenata sadrži. Dogodi li se to u slobodnoj atmosferi, govorimo o oblaku, a dogodi li se uz tlo, o magli.
Istraživanja su pokazala da se svi oblaci prema obliku mogu svrstati u deset rodova. To je njihova morfološka klasifikacija ili razredba prema obliku. Rodovi imaju latinska imena izvedena od samo pet riječi:
- cirrus – pramen kovrčaste kose ili čuperak, pahulja vune ili vlakna
- stratus – sloj ili pokrov
- cumulus – gomila, gruda, hrpa, gromada
- nimbus – kišni (oborinski) oblak
- altus – visok
Osnovni su oblici: vlaknasti oblaci, slojasti, grudasti i oborinski oblaci. Rodovi oblaka imaju međunarodna imena i kratice. Prema visini podnice oblaka dijelimo ih na visoke, srednje i niske. U našim se zemljopisnim širinama visoki oblaci pojavljuju između 5 i 13 km, srednji između 2 i 7 km, a niski do 2 km visoko od tla.
CIRRUS
Cirrus (Ci) je visoki, vlaknasti oblak u obliku bijelih nježnih niti, uskih pruga ili krpa. Ima svilenkast sjaj. Toliko je tanak da ne baca sjenu i da sunčane zrake nesmetano propušta do tla. U smiraj dana, neposredno nakon Sunčeva zalaska cirusi mijenjaju bijelu boju u žutu, narančastu, ružičastu i konačno postaju sivi. U doba svitanja slijed boja je obrnut. Cirusi su sastavljeni od sitnih ledenih kristala, dovoljno laganih da ih zračne struje održavaju u slobodnoj atmosferi. Oni nikad ne daju oborinu.
CIRROCUMULUS
Cirrocumulus je skupina visokih oblačića sličnih sitnim bijelim grudicama, u narodu poznatim pod imenom male ovčice. Elementi nemaju svoju sjenu, a pravilno su ili nepravilno razmješteni u sloju. Kroz rupice se vidi plavo nebo među bijelim grudicama, zbog čega oblik može izgledati kao mreža ili pčelinje saće. Osim u većem sloju, cirokumulus se javlja i u manjim skupinama. Obično se cirokumulus nađe zajedno s cirusima i cirostratusom. Kao i oni, sastavljen je od ledenih kristala, ne daje oborinu i ne sprečava prolaz Sunčevoj svjetlosti.
CIRROSTRATUS
Cirrostratus je proziran sloj ili bjelkasta oblačna koprena vlaknastog ili glatkog izgleda, koja djelomično ili potpuno pokriva nebo i izaziva pojavu halo. To je skup optičkih fenomena u obliku prstena, luka, križa, stupa ili svijetlih točaka (lažno Sunce). Pojava nastaje lomom i odbijanjem svjetlosti od ledenih kristala u oblaku. Kružni halo je veliki bjelkasti ili, rjeđe, obojeni prsten ovijen oko prividnog položaja Sunca ili Mjeseca na oblačnom sloju u visokom dijelovima troposfere. Razlikujemo veći i manji kružni halo. Polumjer manjeg kruga vidimo pod kutom od 22°, a većega pod kutom 46°. Ako su prsteni obojeni, unutrašnji im je rub crvenkast, a vanjski plavkast. Iz cirostratusa nema oborine i kroza nj Sunce sja, tako da predmeti bacaju sjenu.
ALTOCUMULUS
Altocumulus se obično pojavljuje u skupinama nepravilnih oblačića u obliku bijelih ili djelomično osjenjenih krpa, okruglih i okrnjenih pločica, ili većih gruda nepravilno rasutih po nebu, slično stadu ovaca, zbog čega ih i narod zove velikim ovčicama. Katkad su elementi poredani u valove, brazde, pruge ili redove. Najčešće sloj altokumulusa nije cjelovit, pa se između pojedinačnih oblaka vidi nebesko plavetnilo, a kroz rubove elemenata sja Sunce. Samo su srednji dijelovi oblaka gušće i deblji i zato su zasjenjeni pa izgledaju sivi i tamniji. Ako su altokumulusi tanji, može se vidjeti optička pojava vijenca ili korone, a katkad i svjetlucanje rubova oblaka u lijepim pastelnim bojama (žućkasto, crvenkasto, plavkasto), tkz. irizacija. Vijenac (koronu) izaziva ogib Sunčeve ili Mjesečeve svjetlosti pri prolasku kroz oblak sastavljen od vrlo sitnih kapljica. Zato su tamni i svijetli koluti, a najčešće samo jedan bijeli, ovijeni oko samoga prividnog Sunčeva ili Mjesečeva diska. Polumjer koluta vrlo je malen i vidi se pod kutom od 1° do 10°. U bijelim kolutima mogu se katkad primjetiti boje (crvena izvana, a plava iznutra, dakle obratno nego u pojavi halo). Altokumulus je sastavljen od kapljica. Pri niskim temperaturama, u većim visinama, to su prehladne kapljice. Katkad se one zalede. Oborina iz altokumulusa ne pada.
ALTOSTRATUS
Altostratus je uglavnom jednoličan sloj sivkaste boje, koji potpuno ili djelomično prekriva nebo. Taj je oblačni pokrivač uvijek dovoljno tanak da se kroza nj nazire položaj Sunca ili Mjeseca, kao kad se upaljena žarulja gleda kroz mliječno staklo. Altostatus je sastavljen od sitnih običnih i prehladnih kapljica, a katkad od sitnih ledenih čestica. Kad je oblak dosta debeo, u njemu može biti i oborinskih elemenata nastalih zgrušavanjem i pretvaranjem kapljica i kristalića u veće tvorevine. Tada iz altostratusa počinje padati kiša ili snijeg. Budući da je rast oborinskih elemenata u altostratusu vrlo spor, stvaraju se samo sitne kapljice kiše ili male pahulje snijega.
