Deset vrsta oblaka

Oblaci su vidljive nakupine kapljica vode i/ili čestica leda u atmosferi. Nastaju dizanjem toplog zraka punog vlage u vis, i kad dosegne određenu visinu, zrak se ohladi i tu dolazi do pretvaranja vodene pare u vidljive kapljice vode ili komadiće leda. Vodena para može biti u tri agregatna stanja, što ovisi o prozirnosti i boji atmosfere.

S obzirom na nastanak, postoje četiri vrste oblaka: advekcijski ili frontalni oblaci, orografski oblaci, radijacijski oblaci te oblaci vertikalnog uzdizanja. Advekcijski oblaci nastaju kad na mjesto strujanja dolazi zrak drukčijih svojstava od onog koji je prije bio na tom području. Orografski oblaci nastaju zbog utjecaja planine koja djeluje kao prepreka, radijacijski oblaci nastaju u uvjetima ohlađivanja pri tlu, dok oblaci termičkog (vertikalnog) uzdizanja nastaju zbog nejednolikog zagrijavanja tla.

Oblake možemo podjeliti i prema sastavu, tj. prema agregatnom stanju čestica vodene pare, prema kojoj se oblaci djele na vodene, ledene i mješovite. Vodeni oblaci sastoje se od kapljica vode, ledeni od kristalića leda, dok su mješoviti oblaci kombinacija vodenih i ledenih oblaka.

Prema obliku pojavljivanja oblaka postoje tri osnovne vrste: paperjasti cirrusi, grudasi cumulusi i slojeviti stratusi.

S obozirom na sve prethodno nadedene karatkeristike, svjetska meteorloška ogranizacija (WMO) je odredila 10 vrsta oblaka razdjeljenih u tri kata. Gotovo svi oblaci nastaju u prvih 10 kilometara visine jer iznad toga dolazi do pomanjkanja vodene pare što onemogućuje njihovo formiranje. S obzirom na područje pojavljivanja oblaka, razlikujemo tri kata atmosfere:

  • visoki kat (od 7 km do 13 km)
  • srednji kat (od 2 km do 7 km)
  • niski kat (od morske površine do 2 km)

Visinske granice među oblacima nisu točno određene, jer se oblaci često šire i preko njih (cumulonimbus se npr. često nalazi preko sva tri kata, ali svrstavamo ga u niske oblake jer mu se podnica nalazi u niskom katu).

Cirrus (Ci)
Cirrus spada pod visoke oblake kod kojeg se uočava vlaknasta struktura. Zbog niskih temperatura sastoji se od ledenih kristala. Karakterizira ga bijela boja, koja se prilikom zalaska sunca često mjenja u narančastu ili ružičastu. Ne daje oborinu i ne baca sijenu, može tek “zamutiti”, a ponekad i potpuno prekriti Sunce.

Vrste:

  • cirrus spissatus (Ci spi)
  • cirrus castellanus (Ci cas)
  • cirrus fibratus (Ci fib)
  • cirrus uncinus (Ci unc)
  • cirrus floccus (Ci flo)

Cirrosumulus (Cc)
Cirrocumulus spada pod visoke oblake. To je vlaknast, grudast oblak, zbog svojih oblika često u narodu poznat kao “ovčice”. Sastavljen je uglavnom od ledenih kristala i nikada ne daje oborinu. Cijeli oblačni element je dovoljno proziran tako da kroz njega možemo uočiti položaj Sunca, odnosno Mjeseca. Od altocumulusa ih razlikujemo po tome što cirrocumuluse možemo prekriti s jednim prstom ako ispružimo ruku prema njima.

Vrste:

  • cirrocumulus lenticularis (Cc len)
  • cirrocumulus castellanus (Cc cas)
  • cirrocumulus floccus (Cc flo)
  • cirrocumulus stratiformis (Cc str)

Cirrostratus (Cs)
Cirrostratus spada pod visoke oblake, vlaknaste je strukture, slojevit te nikad ne daje oborinu. Može pokrivati dio neba ili cijelo nebo, vrlo je tanak tako da tek “zamućuje” Sunce. Obično je mutno-bijele boje, često pri zalasku crvenkasto-žutkast. Kod cirrostratusa valja spomenuti i pojavu halo koja nastaje odbijanjem i lomom svijetlosti od ledenih kristala često uzrokujući razne optičke fenomene (prstene, lukove, pa čak i lažna Sunca).

Vrste:

  • cirrostratus fibratus (Cs fib)
  • cirrostratus nebulosus (Cs neb)

Altostratus (As)
Altostratus spada pod srednje oblake s obzirom na to da mu se podnica nalazi obično od 3-5 km. Sivkaste je boje, vlaknast, prugast ili jednolikog izgleda. Može biti tanak tako da kroz njega sunčeve zrake gotovo slobodno prolaze, nešto gušći tako da se Sunce vidi kao kroz mliječno staklo, ili pak može potpuno zaklanjati sunčevu svjetlost. Sastoji se od ledenih kristala ili kapljica vode, a često ga možemo vidjeti u sklopu tople fronte. Daje uglavom slabe oborine, kišu ili snijeg. Kod nas, najčešće tokom zime za vrijeme puhanja bure, altostratus često daje oborinu koja ne dolazi do tla već ispari u zraku - virge.

Vrste:

  • altostratus opacus (As op)
  • altostratus duplicatus (As du)
  • altostratus translucidus (As tr)
  • altostratus radiatus (As ra)
  • altostratus undulatus (As un)

Altocumulus (Ac)
Altocumulus(i) spadaju u srednji rod oblaka, često ih nalazimo ih u skupinama. Obično nalikuju na sloj oblaka sastojen o pločica, valjaka i sl. koji mogu biti spojeni. Sastoje se od kapljica vode, a zimi od kristalića leda. Ponekad se altocumulsi nalaze poredani u dva različita sloja, a njihova prozirnost varira. Što se oborina tiče, daje virgu - oborina koja ne dolazi do tla već ispari u zraku. Prividna širina oblaka je obično od 1°-5°.

Vrste:

  • Altocumulus stratiformis (Ac str)
  • Altocumulus lenticularis (Ac len)
  • Altocumulus castellanus (Ac cas)
  • Altocumulus floccus (Ac flo)

Nimbostratus (Ns)
Nimbostratus također spada u niske oblake s obzirom na to da mu se podnica nalazi na visini od 1-2 km, a zimi može se spustiti do 100 metara. To je siv, taman oblak koji često donosi jednolične padaline, ponekad i jače pljuskove kiše ili dugotrajniji snijeg.  Nastaje širenjem cumulonimbusa, cumulusa ili altostratusa. S obzirom na to, ponekad se iz nimbostratusa može čuti grmljavina, ali zbog toga što se u njemu nalazi “zamaskirani” cumulonimbus. Ipak, i dan danas se postavlja pitanje da li i nimbostratus može proizvoditi električne pojave u atmosferi, ili je za to zaslužan cumulonimbus. Baza mu je nejasna, često uz mnogobrojne niske oblake koji “putuju” uokolo baze.

Ovaj oblak nema pripadajućih vrsta.

Stratocumulus (Sc)
Spada pod niske oblake, pokrivač ili sloj oblaka u kojem se gotovo uvijek mogu naći tamni dijelovi, a oblaci mogu biti razdvojeni ili spojeni. Sastoji se od kapljica voda, pri nižim temperaturama i kristalića leda, a vidljivost kroz njega varira. Najsličniji je altocumulusu, samo što se nalazi na nižim visinama pa izgleda veći. Može dati uglavnom slabu oborinu: kišu, snijeg, soliku ili virgu.

Vrste:

  • stratocumulus lenticularis (Sc len)
  • stratocumulus castellanus (Sc cas)
  • stratocumulus stratiformic (Sc str)

Stratus (St)
Stratus spada u niske oblake, prepoznaje se lako jer liči na sivi slojeviti oblačni sloj, ali ponekad se može javiti i u krpama. Sastoji se od kapljica vode, dok zimi kad je temperatura ispod nule i od kristalića leda. Stratus pri tlu naziva se magla, a zimi se u unutrašnjosti Istre javlja i pri temperaturama ispod 0°C. Daje vrlo slabu oborinu, uglavnom je to rosulja u našim krajevima, dok na području Učke i Ćićarije često i slab snijeg (oblačna kapa). Kao magla pri tlu nastaje pri (noćnom) ohlađivanju tla, dok u krpama nastaje zbog raspadanja slojeva stratusa, a te krpe oblaka znaju kasnije prijeći u cumuluse. Debljina može varirati, od desetak metara pa do kilometra.

Vrste:

  • stratus nebulosus (St neb)
  • stratus fractus (St fra)

Cumulus (Cu)

Cumulus spada u niske oblake, često nazivan oblak lijepog vremena. Oštrog je obrisa, liči na toranj koji se razvojem uzdiže. Daljnjim uzdizanjem može prijeći u olujni cumulonimbus. Nastaje pod utjecajem konvektivnih struja, koje se jave kada temperatura dovoljno opada s visinom. Debljine je od nekoliko metara do nekoliko stotina metara, a oni razvijeniji i nekoliko kilometara. Obično ne daje oborinu, ali ponekad može oborina pasti u obliku kratkotrajnog pljuska, u onom trenutku kad je on u razvojnoj fazi prema cumulonimbusu.

Vrste:

  • cumulus humilis (Cu hum)
  • cumulus mediocris (Cu med)
  • cumulus congestus (Cu con)
  • cumulus fractus (Cu fra)

Cumulonimbus (Cb)
Cumulonimbus je vrlo važan oblak i ogromne je energije. Iako spada u niske oblake (jer mu se tu nalazi baza), često se proteže preko sva tri visinska kata. Lako je uočljiv iz daljine zbog karakterističnog izgleda vrha oblaka koji sliči na nakovanj, u cijelini liči na velik toranj, a ako se promatrač nalazi ispod oblaka onda se prepoznaje po jakoj kiši, pljuskovima, sijevanju, grmljavini te jakom vjetru. Sastoji se od vodenih kapljica, a u višim visinama i kristalića leda. Može se javiti pojedinčano ili u nizu nekoliko Cb-ova kada se često naziva i “zid” olujnih oblaka. Nastaje razvojem cumulusa u istim uvijetima, a rijetko se razvije i iz altocumulusa i stratocumulusa, nešto češće pretvorbom iz nimbostratusa. Zimi može biti debljine do 5 km, a ljeti kad ima više energije i preko 10 km kada može donijeti i jače nevrijeme. Daje oborine, jake i obilne pljuskove, snijeg, soliku i tuču koja ponekad može biti velikog promjera. To je jedini oblak koji daje pojavu grmljavina i sijevanje, iako se po nekim znanstvenicima ovakva pojava može pojaviti i iz jačeg nimbostratusa. Osim toga, daje pojavu tornada, jačeg zaleđivanja, velikih turbulencija i orkanskih udara vjetra.

Vrste:

  • cumulonimbus calvus (Cb cal)
  • cumulonimbus capilatus (Cb cap)