IstraMet

Da bi detaljno i razumljivo sagledali klimu u Istri, trebamo uzeti u obzir globalne i lokalne faktore klime. Što se tiče lokalnih utjecaja na klimu, istarski je poluotok vrlo specifičan. Više riječi o tome bit će nešto kasnije. Prve meteorološke postaje u Istri postavljene su još krajem 19. stoljeća te posljedično imamo na raspolaganju dovoljno podataka da podijelimo istarski polutok na opisane klimatske zone. Najbitniji čimbenik je to što je Istra sa tri strane okružena morem. Poznato je da se more sporije grije, no sporije se i hladi što uvelike utječe na klimu. Zbog toga nastaju manja polja tlaka zraka što uzrokuje zračna gibanja te velike razlike u tipu klime između unutrašnjosti Istre i gradova uz more.

Promatrajući Istru kao cjelinu možemo govoriti o četiri tipa klime koje nalazimo. To je mediteranska - uži obalni pojas u kojem zimi temperatura najhladnijeg mjeseca rijetko pada ispod 5°C, dok je temperatura najtoplijeg mjeseca oko 22°C. Karakterizira ju izrazito sezonski godišnji raspored oborina, tako da većina oborina padne u jesen, a ljeti se nerijetko javlja suša. Kasnih mrazeva nema, a snijeg se javlja rijetko. Submediteranska klima zauzima najveći dio istarskog poluotoka, počinje nekoliko kilometara od obalnog pojasa pa prema unutrašnjosti. Ovaj tip klime ima nešto više oborina ljeti zbog češćih lokalnih pljuskova. Često se javljaju temperature ispod 0 u zimskom periodu, a ponekad se znaju javiti i kasni proljetni mrazevi. Snijeg je rijetka pojava. Prema našem mišljenju, i Pazin sa okolicom također ima submediteransku klimu, makar je prosječna godišnja temperatura gotovo ista kao u npr. Istočnoj Slavoniji koja ima kontinentalnu klimu. Snijega u Pazinu (a i na ostatku središnje Istre) nema puno. U prosjeku ima tjedan dana sa snježnim pokrivačem na tlu tako da izostaje onaj pravi kontinentalni zimski ugođaj. Temperatura koja je u Pazinu nešto niža od ostalog dijela unutrašnjosti istarskog poluotoka uvjetovana je kotlinskim položajem a ne kontinentalnom klimom. Planinsku klimu u Istri nalazimo na području najviših nadmorskih visina - Učke i Ćićarije. Zime su hladne sa snijegom, a godišnja suma oborina je i dvostruko veća nego u područjima Istre sa mediteranskom klimom. Ljeta su svježa, sa čestim dnevnim lokalnim pljuskovima. Kontinentalna klima je najmanje zastupljena, javlja se u uskom području u sjevernoj Istri, a ima tipična obilježja kontinentalne klime.

Ovdje je bilo riječ ukratko o tipovima klime koje nalazimo u Istri, o svakom tipu detaljnije te o problematici Pazina biti će riječi u sljedećim tekstovima. Klima se može analizirat na nekoliko načina, a mi smo odabrali analizu prema godišnjim dobima:

Ljeta su suha i topla. Ipak, naše krajeve povremeno zahvaćaju oslabljene fronte, koje oborine donose uglavnom unutrašnjosti Istre (i to prije svega na području Ćićarije) u obliku lokalnih grmljavinskih pljuskova. Ciklone su rijetke, ali postaju sve češće prema kraju kolovoza. Poznata azorska anticiklona često prekriva zapadno Sredozemlje, a povremeno dolazi i do naših krajeva. Vrijeme je onda toplo, suho i vedro. Ljeti je posljednjih godina sve češća suša, osobito na zapadnoj obali Istre gdje ima najmanje oborina. U korist tomu ide i zemlja crvenica koja nema sposobnost da dulje zadržava vlagu. Osim suše, ljeto donosi i brojna grmljavinska nevremena. Za vrijeme dnevnog razvoja oblaka česta je tuča u središnjem dijelu Istre, dok se uz more tuča pojavljuje pri prolazu hladnih fronti. Onda su česte i pijavice. Godišnje ima 20-tak dana sa grmljavinom u Rovinju, Pula 30-tak, dok u unutrašnjosti Istre ima više od 40 dana sa grmljavinom. Većina tih grmljavinskih dana dogodi se upravo ljeti. Pri stabilnu i vedru vremenu za obalni je pojas Istre značajna i obalna zračna cirkulacija. Vjetar od jutra ”okreće za Suncem”. Tako sa jutarnjeg burina okreće prema jugu, a poslijepodne puše sa zapada. Ovaj se vjetar zove maestral i nastaje zbog toga jer se kopno jače zagrije od mora, te nastane polje višeg tlaka zraka nad morem. Sjeverozapadnjak se javlja na stražnjem dijelu ciklone, a opasan može prije svega zbog dosta ljudi uz obalu i u moru, posebno zbog toga jer taj vjetar naglo zapuše. Valja spomenuti i izražene temperaturne razlike more – kopno. U noći je zbog ohlađivanja hladnije u unutrašnjosti, osobito po kotlinama. Na moru je toplije jer zagrijano more ”grije” obalu. Danju more hladi obalu, tako da u unutrašnjosti Istre temperatura bude nekoliko stupnjeva viša. Vrhovi Učke imaju najhladnija ljeta, temperatura najtoplijeg mjeseca ne prelazi 18°C, dok se u unutrašnjosti Istre te na obalnom dijelu temperatura najtoplijeg mjeseca kreće od 21-24°C. Toplih dana (kad je temperatura iznad 25°C) ima najviše uz obalu, od 80 do 100, dok ih na vrhu Učke ima manje od 20. Vrućih dana (temperatura iznad 30°C) ima oko 10 do 20 na području središnje i zapadne Istre. Tople noći su noći u kojima temperatura ne pada ispod 20°C; u Opatiji takvih noći ima 36, u Poreču 16, a u Pazinu samo 4. U okolici Pazina nešto više, jer je Pazin ipak u kotlini. Tokom srpnja, u unutrašnjosti Istre oblaci pokrivaju oko 4/10 neba. U prosjeku, godišnje ima oko 80 vedrih dana, Pazin ima 73, dok je taj broj dana na Učki i Ćićariji još manji. Maksimalna temperatura mora ikad izmjerena u ljetnom periodu iznosi 26,5°C.

Jesen u Istri obilježava većinom kišovito vrijeme, no povremeno se javljaju i dulja stabilna razdoblja. Ukoliko se stabilna razbolja javljaju u ranu jesen, onda se za to koristi naziv ”bablje ljeto” kojeg obilježavaju izrazito visoke temperature za doba godine te neugodna sparina. Najčešće ciklone prilaze sa sjeverozapada donoseći južinu i vlažno vrijeme. Svima poznate genovske ciklone često donose obilne oborine. Nastaju tako da sa sjevera Europe hladni zrak krene prema jugu i zapne nad Alpama, dok sa druge strane Alpa nastaje zavjetrinska depresija tlaka. Javljaju se i prodori hladnijeg zraka, tako da u unutrašnjosti Istre prvi mraz bude ponekad zabilježen i prije kraja astronomskog ljeta. Treba napomenuti da većina godišnje sume oborina padne u ovom godišnjem dobu. Na prostorni raspored oborina najviše djeluje reljef. Zbog njega, najviše oborina ima na Ćićariji i Učki. Najviše vlažnog zraka dolazi sa jugozapada i zapada, te zbog podizanja zraka dolazi do kondenzacije i stvaranja oborina. Godišnje na sjeveroistoku Istre padne preko 1500 mm oborine, dok Učka ima više od 2000 mm. Količina oborine raste sa zapadne obale prema istoku. Na zapadnoj obali Istre padne od 800 do 1100 mm oborina, više na sjevernom djelu. Središnja Istra, Pazin, godišnje ima 1135 mm oborine, a prosječno ima 124 dana sa kišom. Prosječna količina naoblake povećava se od juga prema sjeveru Istre. Studeni je najoblačniji mjesec. Najčešći vjetar u jesen je jugo. Jugo je topao i vlažan vjetar, koji se u hladnijoj polovici godine izmjenjuje s burom. Nastaje kada Istra dolazi pod utjecaj južne ili jugoistočne struje. Na kopnu ne doseže takve brzine kao bura, a donosi oblačno i kišno vrijeme (ciklonalno jugo). Podiže veće valove nego li bura, i to upravo zbog toga što jugo svojim većim djelom puše iznad mora. Najjače je kad puše na prednjoj strani duboke ciklone, posebno genovske.

Zime su obiluju različitim karakteristikama ovisno na kojem području poluotoka se nalazimo. Često se javljaju visinske ciklone koje Istri donose buru, hladno i suho vrijeme, dok u ostatku Hrvatske često pada snijeg. Ciklona koja putuje Jadranom najprije donosi jugo, a onda buru. Ako je zrak dovoljno hladan onda i snijeg. Ipak puno se faktora mora posložiti da bi Istra dobila snijeg. Jako rijetko snijeg padne iz primarnog centra ciklone, većinom je to sekundarna ciklona koja ima putanju srednjim Jadranom. U takovoj situaciji u južnoj i srednjoj Dalmaciji puše jugo. Ako ciklona ima centar nad južnom Italijom onda Istra najčešće ima suho vrijeme uz umjerenu buru dok u ostalim dijelovima Hrvatske pada snijeg kojeg često zna biti i na Dalmatinskim otocima. U središnjoj Istri u prosjeku ima oko tjedan dana sa snježnim pokrivačem, dok ih na Učki i Ćićariji ima preko 20. Zimske anticiklone su česte nad srednjom i istočnom Europom, one nam donose suho vrijeme sa burom. Poznata sibirska anticiklona ima svoje središte duboko u Rusiji, a povremeno se prebaci preko Urala pa našim krajevima donosi hladno vrijeme sa burom, često popraćeno visinskom ciklonom. Ponekad se ovakve situacije znaju desiti u ožujku i travnju, što prije svega ne pogoduje biljkama koje su već započele prve fenofaza razvoja. Sa sjeveroistoka zimi najčešće puše bura. To je hladan, mahovit i suh vjetar koji puše sa istočne obale Jadrana prema otvorenom moru. Za nastanak bure bitna je prepreka između toplijega i hladnijeg zraka, a to su Dinaridi. Time dolazi do rušenja hladnog zraka preko Dinarida do mora. Najjače brzine doseže na višim nadmorskim visinama, te na krajnjem jugu. Posebno je poznat rt Kamenjak koji je otvoren prema Velebitu. Postoje dvije vrste bure: anticiklonalna i ciklonalna. Anticiklonalna donosi sunčano, suho i hladno vrijeme, dok ciklonalna uz hladno vrijeme donosi naoblaku i oborine, često puta zimi može biti i snijeg. Ona koja donosi sunčano vrijeme pojavljuje se češće. Osim bure, valja spomenuti i lebić - vjetar koji puše sa jugozapada, to je vrlo kratak, no jak vjetar. Ima rušilačku snagu i često uništava luke na zapadnoj obali Istre koje su najmanje zaštićene upravo sa jugozapada. Što se tiče temperatura zraka, zbog veće nadmorske visine, najhladnije je na vrhovima Učke i Ćićarije. Zimi je tamo prosječna temperatura zraka ispod 0°C, Valja spomenuti i temperaturnu inverziju koja je naročito izrazita zimi u nekim situacijama – zrak se najjače ohlađuje u blizini tla i slijeva prema kotlinama. To se događa za vrijeme vedrih i tihih noći. Tako primjerice u Pazinu jutro može biti hladnije nego na vrhu Učke. Već na nešto nižoj nadmorskoj visini siječanjska temperatura zraka je oko 2°C, tako da srednja siječanjska temperatura u Pazinu iznosi 2,7°C. U Opatiji ima 16 dana u kojima temperatura pada ispod nule, u Poreču 40, a u Pazinu čak 82 dana. Što se obale tiče, istočna je obala toplija od zapadne, dok je najtopliji krajnji jug (Pula sa otocima) gdje zimi prosječna temperatura ne pada ispod 5°C. Ostatak obale tokom siječnja ima prosječnu temperaturu oko 4°C. Utjecaj mora je vrlo primjetan naročito zimi kada po dolinama rijeka seže duboko u unutrašnjost Istre. Najpoznatija je dolina rijeke Mirne zbog koje topli zrak djelomično dolazi sve do Buzeta, te zbog toga masline uspijevaju duboko u unutrašnjosti. Minimalna temperatura mora ikad izmjerena iznosila je 5,9°C.

Proljeća su promjenjiva, često smo pod utjecajem različitih frontalnih dolina koje donose oborine, ipak postoji godina u kojima je proljeće bilo sušno. Takve situacije su vrlo pogubne za kulture biljnih vrsta. Magla je uz obalu rijetka, obično ima oko 3 maglena dana godišnje na zapadnoj obali. Najčešća je baš u proljeće, dok je more još hladno, a kopno se jače zagrije. U unutrašnjosti Istre magle ima znatno više, osobito po kotlinama (Pazin 50 dana). Učka također ima dosta maglenih dana, jer se pod maglene dana računa i onda kada je mjesto promatranja u oblacima. Valja spomenuti vjetar istočnjak, puše obično kad je ciklona nad Tirenskim morem. On je vrlo opasan u proljeće jer donosi hladniji zrak, zbog toga je izraženo noćno ohlađivanje te se često javljaju i kasni proljetni mrazevi, najčešće početkom travnja.