IstraMet

Grčka riječ meteoron je označavala sve pojave na nebu, iz čega proizlazi današnji naziv meteorologija. Fizika atmosfere ili meteorologija je znanost koja se bavi proučavanjem o Zemljinoj atmosferi i promjeni raznih parametara unutar nje. Vrijeme i meteorologija uvelike utječu na život čovjeka na Zemlji: dulja kišna razdoblja uzrokuju poplave i odrone zemlje opasne po život, sušna razdoblja dovode do nestašice vode (a time i do odumiranja živih bića)… Zbog toga se razvila znanost koja se bavi proučavanjem toga da bi se lakše mogla pratiti aktualna situacija, shvatiti cikličko ponavljanje nekih pojava, ali i praviti određene prognoze vremena pomoću raznovrsnih izračuna.

Najbitniji dio meteorologije je praćenje vremena pomoću meteoroloških postaja pri tlu, ali sve češće i pomoću satelita. Osim što sateliti omogućavaju pogled na Zemlju sa detaljnim prikazom naoblake, u novije vrijeme sateliti se koriste i za mjerenje temperature pri tlu (što je posebice važno za globalnu temperaturu, jer sateliti obuhvaćaju cijelu površinu Zemlje). Računalima je znatno olakšano praćenje vremena te dolazi do boljeg razumjevanja same znanosti, dok se najjača računala na svijetu - superračunala, koriste za pravljenje vremenske prognoze.

Svojim razvojem meteorologija se podjelila na više grana i disciplina koje je lijepo opisao Branko Gelo u knjizi Opća i prometna meteorologija.

• Opća meteorologija bavi se proučavanjem svih meteoroloških elemenata i pojava te osnovnih procesa u glavnim crtama, uključujući metode meteoroloških motrenja i meteorološke instrumente
• Dinamička meteorologija proučava dinamiku atmosfere, procese u atmosferi objašnjava zakonima fizike pomoću matematike
• Sinoptička meteorologija proučava vremenske prilike iznad velikih zemljopisnih područja, primjenjujući zemljopisne karte na kojima su meteorološka motrenja ucrtana za primjenu u vremenskoj analizi i prognozi, za jedno mjesto ili područje, za kraće ili dulje razdoblje
• Klimatologija proučava srednje stanje atmosfere u vremenu i prostoru, kao odraz ponašanja vremena u višegodišnjem razdoblju
• Aerologija proučava slobodnu atmosferu i njezino uspravno protezanje do većih visina, približno do 40 km
• Aeronomija proučava gornju atmosferu u odnosu prema sastavu, svojstvima i gibanjima te zračenjima primljenim iz svemira
• Mikrometeorologija proučava meteorološke uvjete malih razmjera, sadrži detaljnija mjerenja blizu Zemljine površine u kratkom razdoblju i na malom području
• Fizička meteorologija proučava fizikalna svojstva i procese atmosfere kao sastav zraka i oblaka, zračenja, akustiku, optiku i elektricitet atmosfere

• Zrakoplovna meteorologija opskrbljuje obavijestima o vremenu službe zračne plovidbe za potrebe zračnog prometa i zrakoplovne tehnike
• Pomorska meteorologija (koja uključuje i riječnu) opskrbljuje obavijestima o vremenu službe raznih pomorskih djelatnosti za potrebe pomorskog i riječnog prometa
• Meteorologija kopnenog prometa od pomoći je službama kopnenog prometa (ceste, željeznice, unutarnji promet)
• Tehnička meteorologija pomaže službama tehničkih grana, za praktičnu primjenu meteorologije u telekomunikacijskom prometu, elektroprivredi, urbanizmu, građevinarstvu (brane, cjevovodi, žičare), turizmu i drugom
• Agrometeorologija proučava međudjelovanje meteoroloških i hidroloških čimbenika i poljoprivrede u najširem smislu, uključujući vrtlarstvo, domaće životinje i šume
• Biometeorologija proučava utjecaje vremenskih procesa na žive organizme
• Humana meteorologija proučava utjecaje vremena na život i zdravlja ljudi
• Ekološka meteorologija dio je biometeorologije koja proučava odnos između živih organizama i njihovog klimatskog okruženja

Meteorologija djeluje zajedno sa mnogim granama znanosti koje se bave čovjekovom okolinom - aeronautika, agrikultura, arhitektura, ekologija, proizvodnja energije, šumarstvo, hidrologija, medicina, oceanografija i druge. Neke djeluju i povratno, primjerice oceanografija.

Meteorologija je dosta stara znanost, ljudi su od davnina pokušali zaključiti neke pravilnosti u izmjenjivanju vremena, posebice u Egiptu, Kini, Indiji i Grčkoj. Prva knjiga je bila Aristotelova Meteorologica davne 340. godine prije Krista. Dosta vremena nakon toga meteorologija se vrlo sporo razvijala, sve do 17. stoljeća kad su se ljudska nagađanja počela zamjenjivati instrumentima. U periodu od 1650. do 1750. godine izumljeni su barometar, termometar i higrometar. Sljedećih sto godina ti su se instrumenti usavršavali, a donesena je i kvalifikacija oblaka, izumljen gromobran, a doneseni su i brojni fizički zakoni. U tom razdoblju počinju se ozbiljnije pratiti i zapisivati vremenske prilike. Bolji uvid u vrijeme omogućili su meteorološki zrakoplovi, zmajevi i baloni. U 20. stoljeću dolazi do otkrića velikog broja fizičkih formula koje uvelike utječu na današnju meteorlogiju, zbog čega se ta znanost naziva još i fizika atmosfere. Oko 1950. izumljeni su meterološki radari uz pomoć kojih se moglo odrediti koliko vode sadrži koji oblak, što je bilo posebno važno za grmljavinske oluje. Deset godina kasnije meteorološki sateliti počeli su slati sve detaljnije slike Zemlje.

Prva meteorološka stanica u Istri osnovana je u Puli 1862. godine uspostavom glavne austrijske ratne luke. Nakon Pule, u 1880-im je godinama započelo praćenje vremena u Poreču u tadašnjem centru poljoprivredne djelatnosti. Krajem 19. stoljeća svoju meteorološku stanicu dobila je i Opatija. U porečkoj stanici postoji arhiva meteoroloških podataka od početka mjerenja do drugog svjetskog rata. Nakon rata važan meteorološki centar u Istri postaje Pula, gdje se osnovala i zračna luka. Postaja u Puli djeluje 24 sata na dan što je potrebno radi osiguranja zračnog prometa. Druga postaja po važnosti je postaja u Pazinu čija je zadaća danas da prati vrijeme i klimu na području u unutrašnjosti Istre. Klimatološke stanice danas postoje i u ostalim gradovima, donedavno i na vrhu Učke. Kišomjernih stanica ima znatno više i mjere količinu oborine. Sve stanice u Istri opremljene su meteorološkim instrumentima, a stanica Pula i Pazin imaju i automatski sustav praćenja vremena.

1873. godine u Beču je osnovana Međunarodna meteorološka zajednica (IMO), koja je 1951. godine prerasla u Svjetsku meteorološku organizaciju (WMO). I danas se meteorologija značanije razvija, posebice upotrebom sve razvijenijih računala, radara i satelita, ali i sve većim brojem kvalitetnih meteoroloških opažanja na Zemlji.

Uz pomoć računala koja su sposobna obraditi vrlo veliki broj podataka u kratko vrijeme, sve preciznija postaje i prognoza vremena. Prognoza se pravi na temelju dosadašnjih opažanja na prizemnim i visinskim meteorloškim postajama koje onda obrađuju računala.