IstraMet

Suvremeno proricanje vremena, što je od osobita značaja za moreplovački i ribarski svijet, oslanja se na sprave i uređaje o kojima nitko nije mogao ni sanjati početkom prošlog stoljeća. Danas sateliti emitiraju snimke stanja vremena u svim kutcima Zemlje, a bezbroj meteoroloških postaja na kopnu i moru odašilje relavantne podatke putem iz kojih stručnjaci – sinoptičari proriču vrijeme ne samo za tekući i naredni dan nego i za više dana unaprijed.

Pa uza sve to, našim sinoptičarima nije nimalo lako, jer je Jadransko podneblje jedno od najhirovitijih i najprevrtljivijih na svijetu, barem što se tiče vjetrova. A upravo su ti Eolovi produkti od izuzetna značaja za moreplovce i ribare. Jer vjetar je taj koji na moru ne samo što puše nego i podiže valove – njihove najveće neprijatelje. Malo je znano da je u Jadranu, tom malom moru, za puhanja jakog višednevnog jugoistočnjaka, zabilježen najviši val od preko 12 metara visine kakvi su rijetki i na Pacifiku. A kad slušate putem radija ili televizije vijest da je neki tajfun brzinom od 180 km na sat pričinio silne štete na kopnu i moru u tropima, reknete li možda: “Hvala bogu što nas priroda ne podaruje takvom zlogodom i na Jadranu!” Ako tako kažete – pogriješili ste, jer jednom godišnje (zimi) u prosjeku na istočnoj obali Jadrana bura na mahove dostiže toliku brzinu.

Zapadno nebo nagovješćuje sutrašnje vrijeme

Posebno značenje pri proricanju vremena “po ribarsku” pridaje se izgledu zapadnog neba kad sunce zalazi, ali i prije i poslije zalaza. Navodi pri tome i narodne izreke: “Kako osmrče, tako osviće.” Ako je pri vedrom vremenu u zoru zapadno obzorje naoblačeno – očekujemo naoblačenje preko dana, a ako se za oblačna i kišna vremena na zapadnom obzorju vedri – očekujemo razvedravanje. Ako pri zalazu Sunca nema obojenog obzorja, nego je ono sivo, valja očekivati promjenu vremena – na gore.

Istočno obzorje

Ribari su svraćali pozornost i na istočno obzorje, pri izlasku Sunca, pa su nastale izreke: “Rumeno jutro – mokar dan” ili “Crvena zora – mokra gora”, koja je u venecijanskom izgovoru glasila: “Roso di matina – tempora kativa” ili prevedeno: crvenilo pri izlasku Sunca znači loše vrijeme.

Bibavica s jugoistoka – jugo će

U jednom danu, za 24 sata, more u Jadranu dvaput “plimaje” i dvaput “osekaje”, dvaput se njegova razina spušta, a dvaput diže. Na to utječe tri put jači gravitacijski utjecaj Mjeseca, nego Sunca. U tom ritmu ima i poremećaja, na temelju kojih ribari proriču vrijeme, što je vezano za tlak zraka – barometarski pritisak. Evo zapažanja: Ako nema vjetra, a “mrtvo” more – valovi bez “krešte”, bibavica – dolaze sa jugoistoka – velika je vjerojatnost da će zapuhati jugo, bilo “suho” bilo “mokro” – beskišno ili kišno.

Šćiga navješćuje – buru

Šćiga ili kolebanje morske razine mimo pravila, što se događa u dubokim zaljevima i uvalama, ribarima nije nimalo mila. Prije svega zato što im brodice na vezu natiže i istiže, bilo zato što im mrsi mreže i parangale, zbog jakog strujanja mora. Kad more šćigaje – kad svakih nekoliko minuta spušta pa podiže svoju razinu uz jako strujanje – ribari očekuju buru, mada to nije pravilo.

Kad se rtovi “otkidaju” od mora

U hladnim dobima godine punte (rtovi) otoka se znaju uzdignuti ili “otkinuti” od mora, što ribari nazivaju zrcaljenjem. To se zbiva uvijek kad je zrak znatno hladniji od mora. Ribari tada kažu: “Vrijeme ide uz buru!” Što znači: razvedrit će, zahladit će.

Od sijevanja do grmljavine

Kad zagrmi – ribar je na oprezu, bilo ljeti bilo zimi, jer se mora čuvati od trostrukog neprijatelja – i grmljavine i kiše i vjetra. Svaki ribar zna od trenutka kad sijevne pa do trenutka kad zagrmi – koliko je nevera daleka, a i kojom se brzinom približava. Naputak je jednostavan: od trenutka kad sijevne do trenutka kad zagrmi, ako proteknu tri sekunde – znači da je nevrijeme na kilometar daljine. Ako protekne desetak sekunda od sijevanja do grmljavine – znači da je nevrijeme 3 km daleko. Ako se ti vremenski razmaci – između sijevanja i grmljavine – smanjuju, znači da nevera putuje prema vama, što je najbolji signal da treba “pokupiti tunje” i pobjeći u neku uvalu zavjetrine. Ako ste u lađi, a grmi – niste sigurni da vas grom neće “potrefiti”, bilo na moru, bilo na vezu. Zato: oprez! I ne zaboravite: munje biraju metalne stvari.

Čuvaj se vedra juga i oblačne bure

Uzrečica “Čuvaj se vedra juga i oblačne bure” ima i te kako osnova. Jer kad piše vedro jugo, jugoistočnjak, to se zbiva uglavnom u toplijim mjesecima godine, ne treba se plašiti juga, nego “škontradure” – vjetra iz suprotnog pravca, to jest – nevere sa zapada! Te nevere od zapada znaju nadoći s veoma jakim vjetrom, s kišom i grmljavinom, ponekad i udarima vjetra od preko 100 km na sat. Zato kad puše vedro jugo – oči treba uprijeti na zapad i gledati da li se “oblačina diže”, da li se približava. Vedra juga ne moraju završit sa “škontradurom” – neverom od zapada, ali ćešće tako završe nego na “mirnodopski” način. Naši stari nazivali su te nevere i – zlogoda, nevjera, nepogoda, treskavica, oluja. Za razliku od nevera sa zapada, naši ribari se nikada nisu plašili u ljetno vrijeme nevera iz sjevernog kvadranta, onih što dolaze sa kupna, jer te nevere ne odmaknu daleko – najviše do prvih otoka uz kopno i to posve rijetko. One prospu nešto kiše uz grmljavinu, ali nikada ne budu praćene jakim vjetrom.

Šugavela – varalico jedna

Kad se nakon višednevnog kišnog, oblačnog vremena (u hladnijim mjesecima godine), vrijeme prolazno razvedri – ribari to nazivaju “šugavela”. To potraje nekoliko sati, dovoljno da se osuše razapeta jedra, a uz to moreplovci i ribari kažu: “Prelijepo je da bi potrajalo!”. I zaista tako biva.

Pijavica – gaduro jedna

Pijavice ili “trombe marine” ponekad se iz oblaka (kumulonimbusa), za vrijeme ne mnogo vjetrovitog vremena, spuste od oblaka do mora ili kopna nalik golemom slonovom rilu. U našim prilikama široke su stotinjak metara, pa i manje, unutar kojeg se zračne struje vrlože brzinom i do preko 300 km na sat – vrteći tom briznom zrak samo unutar pijavičinog “rila”. Veoma su opasne za brod. Kako ne putuju brzo – treba se pri plovidbi od njih odalečiti što više, jer nemaju pravilnu putanju, nego idu čas ovamo čas onamo. Jednostavno: nepredvidljive su i kratko traju – najčešće oko sat vremena, ali znaju napraviti silne štete i na moru i na kraju, gdje podižu kupe, lome brodovlje.

Maestral (smorac) – lijepo vrijeme nosi

Maestral (smorac) ljetni, ako puše u standardnom ritmu od 10 sati ujutro (počinje kao lahor, pa jača, kako se Sunce penje, do 3, 4 pa i više Beauforta, da bi pri kraju dana smalaksavao i okrenuo na maeštro – tramuntanu najbolji je predznak lijepog vremena. Posebice ako, kad sunce već zapadne, skrene ba burin (sjeveroistočnjak) koji potraje i noću. Naše meteorološke prognoze, čak i one za moreplovce, tom vjetru daju ima sjeverozapadnjak ili čak maestral, zanemarujući njegovo pravo narodno ime smorac ili zmorac – vjetar sa mora, iz zapadnog kvadranta. Jer ni sjeverozapadnjak ni maestral nisu odgovarajuća imena za taj vjetar, budući da, primjerice u Splitu, smorac ne puše sa sjeverozapada, nego sa zapada, pa još malo južnije!

Maestral zimi – eto ti zlogode

Zimski maestral (maestral, mištral, meštral) posve je druga priča, što se tiče predskazivanja vremena. On je zlokoban vjesnik “kvarenja” vremena posebice ako potraje i poslije zapada Sunca. Ne kažu za ništa naši ribari: “Maestro d’inverno – đavolo d’inferno”, to jest: zimski zmorac – vrag iz pakla! Njega se i poljodjelci pribojavaju, jer zna baciti “led” na polja.

Lebić “inkrožaje” valove

U hladnijim mjesecima godine često nakon “južine”, puhanja jugoistočnog vjetra uz pratnju tmastih oblaka i kiše, zna razvedriti s jugozapada, a potom i zapuhati iz tog pravca vjetar lebić ili garbinada, i to svom snagom. Tada se valovi “inkrožaju”, ukrižaju pa u lučicama i mandračima otvorenim tom vjetru “nastane pakal” – more se pomami i nanosi štetu privezanim brodicama. Zato su naši stari – i ondašnji i sadašnji – govorili: “Garbin (lebić) ljuti koji do dna more muti!”. Taj kratkotrajni vjetar, prema moreplovačkom i ribarskom vjerovanju, a ono je zasnovano na iskustvu, ostavi ono vrijeme koje je i zatekao. Zato i ona uzrečica: “Garbin je nitkov – kakvo vrijeme zatekne, takvo i ostavi!”

Bura jača od Beauforta

O buri, sjeveroistočnom vjetru, koja zimi zna zapuhati i brzinom većom od 200 km na sat (Senj, Split) – koju jačinu ne predviđa ni Beaufortova skala vjetrova – naš primorski narod stvorio je mboge uzrečice. Na primjer: “Bura – čista žena”, što je svojevrsni kompliment jednom vjetru, koji svu “šporkicu” očisti. Ali ima i uzrečica, koje buru sotoniziraju, kao primjerice ove: “Kad pušem ja – ne plovi ti”. Ili: “Bura goni, vrag se ženi!” Ima još jedna moreplovačko-ribarska izreka: “Tramuntana (sjeverni vjetar) – bura parićana”, to jest ako zapuše tramuntana za njom će zapuhati bura (sjeveroistočni vjetar).

Planka – razdjelnica vjetrova

Na jednom se dogodi u hladnijim mjesecima u godini da bura (sjeveroistočnjak) svom silinom puše u sjevernom Jadranu, a u južnom dijelu caruje vjetar jugoistočnjak – jugo ili šiloko. Razdjelnica, i to prilično oštra, u pravilu bude zloglasni rt Planka, istočno od šibenske Rogoznice. Zato je sinoptičarima u tom slučaju izuzetno teško prognozirati vrijeme na tom dijelu srednjeg Jadrana.

Kad će bura?

Ako se za vedra vremena na višim planinama pojavi gorski oblak na njihovom hrptu – to je najpouzdaniji dokaz da će u primorju bura. Taj je oblak u početku nevelik, tek što dotiče hrbat planina, a onda bubri i prekrije bila tih planina. Takav oblak na Velebitu predskazuje buru na moru od Kvarnerića do sjevernodalmatinskih otoka. Ako za vedra vremena izniknu oblaci na južnom obzorju (oblačni “zid”) – sigurno će zapuhati bura. Za kišna vremena, bez ili s laganim vjetrom, “lampa” li (sijeva) iz južnog kvadranta – siguran je to predznak nailaska bure. Oblačna bura ne opada u pravilu sve dok se ne počne vedriti – “raščaravati” – a ponekad zna prijeći na levant (istočnjak), a potom i na jugoistočni vjetar (jugo) što je predznak obilnih kiša.

Kad će lijepo vrijeme?

Burin izjutra (i noću), a smorac (maestral) danju u ljetno doba sigurni su predznaci lijepog vremena. Ako tijekom dana, već od jutra vjetar okreće za Suncem – najčešće kao lahor (“bava”) započne s jugoistoka, pa “dricaje” prema jugu (oštrin) pa dalje na jugozapad sve dok ne prijeđe u pravac maestrala – lijepo će vrijeme. Takav vjetar koji “điraje” za Suncem primorci nazivaju – posunčar. Lijepo će vrijeme ako je poslije zalaza Sunca zapadni obzor lijepih boja. Lijepo će vrijeme ako pri zapadu Sunca planine s nama istoka poprime crvenkasti odsjaj. I niska razina mora predznak je lijepog vremena, a neuobičajeno visoke plime proriču loše vrijeme.

Kad smorac izostane

Pojava oblaka runjavca (cirusa) na vedrom nebu najavljuje pogoršanje vremena. To su oni najviši oblaci (do 10 km visine) koji se s Marijana mogu vidjeti čak kad su iznad Rima! Pojava oblaka “ovčica” tijekom jutra, ako ima i drugih oblaka na nebu – ako se kreću od juga pa do zapada – najavljuje kišno vrijeme. Odatle ona narodna: “Nebo rudlavo (kovrčavo) – nebo plakasto”. Ako vedra bura okrene na levant, a još više ako skrene na jugoistočnjak – vrijeme će se pogoršati. Takva prognoza važi i kad u hladnijim mjesecima u godini zapuše maestral (smorac). Ako u toplo doba godine izostane maestral – najčešće valja očekivati pogoršanje vremena. Takva prognoza važi ako ljeti maestral zakasni puhati ili prestane prije uobičajenog vremena. Vijenac (“kolobar”) oko Sunca ili Mjeseca uz tišinu predskazuje kišno vrijeme. Duga rano izjutra – čest je predznak kišnog vremena. Ako za vlažna vremena sijeva na zapadu – dolazi lijepo vrijeme, a takvo vrijeme nadolazi i kad se za oblačna neba na zapadnom obzorju pojavi vedrina. Oblaci zvani “ovčice” najavljuju lijepo vrijeme, ali samo ako se kreću iz pravca sjeveroistoka ili sjevera. Siguran predznak lijepog vremena je ako je južno, zapadno i sjeverozapadno obzorje u sumraku – čisto i rumeno. Okrenut će na jugo (južinu) kad se na uzmorskim planinama i po uzvisinama otoka pojave niski gorski oblaci ili kad se na zapadu diže oblačan zid (“greda”)… Zajužit će i kad se razina mora (plima) neuobičajeno visoko digne ili kada za nevjetrovita vremena “mrtvi” valovi (bibavica) nailaze sa jugoistoka. Predznak da će zapuhati jugo je i pojava obilate rose dvije noći uzastopce na našim otocima i ako u toplom dobu godine izostane maestral (smorac).

Kad zagrmi

Atmosferska pražnjenja (grmljavina) ne neke ljude utječe povoljno na raspoloženje, a na neke obratno – negativno. Nakon grmljavina povećava se količina ozona u zraku što djeluje pozitivno na raspoloženje, ali u slučaju prekomjernog prisustva ozona – to djeluje negativno na sposobnost koncentracije! Visoke temperautre, ako su uz to popraćene velikom vlažnošću zraka i niskim barometarskim tlakom – negativno djeluju na raspoloženje. Izuzeci su rijetki. Isto tako ima negativan utjecaj kad na širem području vlada tako zvano bezgardijentno polje (izjednačeni zračni pritisak), koji je popraćen s tihošću (bonacom) na kopnu i moru, pa se zrak ne pomiče, nego “leži”. Plućni i srčani bolesnici to najviše osjećaju, a nemali broj zdravih zapadne u tjeskobno, potišteno stanje. Što se događa s moreplovcima i ribarima kad padne “kalig” na more – gusta magla? Nevjerojatno, ali istinitno: ukoliko zrak nije zagađen – ljudi se osjećaju smireno. Morska sol u zraku očigledno im pogoduje.

Južina donosi fjaku i kostobolju

Utjecaj južnog vremena (južine) dobro je poznat svim primorcima: mnogi se tada tuže na glavobolju, neki na kostobolju, ali svi su nekako neraspoloženi, usporeni, “fjakasti”. Bura, međutim, stvara obratno raspoloženje kod ljudi: svi postaju nekako življi, vitalniji, spremni su i za mnoge radne obveze, a nema među posadom nikavnih razmirica, dapače – vesela je. Znanstvenici upozoravaju da jedna “meteoneurotična” osoba (preosjetljiva na promjene vremena) može inducirati duševne tegobe i kod drugih članova posade, koji nisu osjetljivi na meteorološke perturbacije. Radi se o najčišćoj “lančanoj reakciji” o kojoj zapovjednici i vođe ribolova moraju ozbiljno razmišljati i svojim autoritetom. Ni životinje nisu imune na promjene vremena. Kad ima nadoći bura glebovi se ne udaljavaju od obale kopna i otoka, a kad predosjete da će lijepo vrijeme – lete daleko na pučinu. Brojni šareni leptirići, prije nego nastupi nevera, skrivaju se čak nekoliko sati prije pod razne grane, u duplje stabala, a “magarad se jara i žestoko njače – kiša će!” Znanost je ustanovila: svakom trećem čovjeku smeta nepovoljno vrijeme, nepovoljna meteorološka situacija. Koji sve faktori na to sve utječu – nije dovoljno istraženo, ali su čak u to umiješani pozitivni i negativni ioni. Onih pozitivnih ima prekobrojno za “južine”, što bi trebalo značiti da negativni ioni potizivno utječu na ljudski organizam. Nauka je ustanovila i da gradski čovjek pokazuje mnogo više preosjetljivosti na vremenske promjene nego čovjek u neurbanim naseljima. Nadalje: biometeorološkim utjecajima osobito su izložene i inače preosjetljive osobe, ljudi “tanjih živaca”, a mnogo manje ili nikako ljudi “tvrđih” živaca. Primjetio sam, primjerice, da na planinare veoma malo ili nikako utječu vremenske promjene, kao i na “zagrižene” športske ribolovce, ali i one profesionalnije, posebice ako su zadovoljni lovinom. To se odnosi i na jedriličare, posebice na “regatjere”. Kao i na speleologe (špiljare) koji usred ljeta s temperature od preko plus 30 stupnjeva silaze na stotinu i više metara dubine, gdje vlažnost zraka poraste do maksimalne zasićenosti, a temperatura pade za dvadeset i više stupnjeva i to u uvjetima gdje nema “komešanja” zraka. Ni alpinisti ne pate od tih biometeoroloških stresova: njima je zapravo svejedno kakvo je i kakvo će biti vrijeme. Što zaključiti iz svega navedenog? Nije li najlogičniji zaključak: živite u prirodi, što prirodnije, pa ćete se izlječiti od svih biometeoroloških “mušica”!

Tekst iz knjige Ribarski libar, autor Ivo Boko